BRUČI Rudolf
BRUČI Rudolf
KOMPOZITOR
(Zagreb, 1917 – Novi Sad, 2002) Srednju muzicku školu (violina) završio u Zagrebu, a kompoziciju i dirigovanje na Muzickoj akademiji u Beogradu (P. Bingulac) i Becu (A. Uhl).
Bio je clan orkestra Doma JNA u Beogradu, Opere SNP-a i Novosadske filharmonije.
Radio kao profesor u Muzickoj školi „Isidor Bajic“, a zatim bio i njen direktor. Od 1962. do 1965. godine direktor je Opere Srpskog narodnog pozorišta. Jedan je od utemeljivaca Akademije umetnosti u Novom Sadu i prvi dekan te ustanove, na kojoj je predavao kompoziciju.
Od 1979. godine bio je direktor Muzickog centra u Novom Sadu.
Bio je dugogodišnji predsednik Udruženja kompozitora i muzickih pisaca Vojvodine i predsednik Saveza kompozitora i muzickih pisaca Jugoslavije (SOKOJ).
Dobitnik je visokih nagrada i odlikovanja, medu kojima i prve nagrade na Medunarodnom takmicenju kompozitora belgijske kraljice Elizabete u Briselu (1966).
U njegovom obimnom stvaralackom opusu posebno mesto zauzimaju velika simfonijska, koncertna i vokalno-instrumentalna dela: kantate, opere, baleti, koncerti i simfonije.
| 6. Besomucno se okretao na paklenoj, vodenoj vrtešci, vec na granici svesti - Apage Satanas! - kada se bela prilika odlepila od katarke. Istog se trena sve smirilo: beli je davo išcezao. Brod je plovio protiv vetra, duž prazne obale, pesak i stenje, pesak i stenje... |
|---|
.




