JONOVIĆ Dušan
JONOVIĆ Dušan
SLIKAR - scenograf-kopista ikona i freska
(Sremski Karlovci, 1920 - Novi Sad, 1992)
Osnovnu i Srednju gradansku školu završio u Novom Sadu. Autodidakt. Do II svetskog rata radio u Novom Sadu kao cinovnik. U sticanju slikarskih iskustava doprinose mu prijateljstva sa slikarima (B. Šuputom, S. Bodnarevim, S. Ipicem, Đ. Todorovicem i L. Bibicem). Kao slikar-amater prvi put izlagao 1947. godine na grupnoj izložbi. Radio kao slikar izvodac u SNP-u u Novom Sadu (1950-1952), scenograf u Narodnom pozorištu u Sremskoj Mitrovici (1952-1954), Narodnom pozorištu u Zenici (1954-1957) i Oblasnom narodnom pozorištu u Prištini (1957-1961). Po povratku u Novi Sad (1961) radio kao crtac u „Jugoreklam“-u, a potom kao šef tehnike u Narodnom pozorištu u Subotici (do penzionisanja, 1965). Od tada živeo u Novom Sadu. Clan ULUPUID-a od 1965.
Izlagao na velikom broju grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Radovi mu se nalaze u umetnickim zbirkama u Italiji, Austriji, Francuskoj, Švajcarskoj, Nemackoj, Argentini, SAD, Izraelu…
Samostalne izložbe: Sremski Karlovci (1971) i Novi Sad (1971, 1988).
| 11. Uvek. Dvopek je postao prašina po kojoj puze crvi. Jeo je komade volovske kože sa konopca; ti komadi bili su strahovito tvrdi od sunca, kiše i vetra, i potapao ih je u vodu, cetiri do pet dana, pekao ih na žaru i tako ih jeo. Jeo je i strugotinu i pacove. Voda je pocrnela, smrdi. Crna reka. |
|---|
.
