MAKSIMOVIĆ Stevan


MAKSIMOVIĆ Stevan
SLIKAR
(Novi Sad, 1910 – Novi Sad, 2002)
Posle završene mature (1929) zapošljava se kao službenik u Dunavskoj banovini. Tokom 1934/35. godine uzima privatne casove kod slikara Milenka Šerbana. Na beogradsku Akademiju likovnih umetnosti upisao se 1945. godine. Profesori su mu bili Milo Milunovic, Ivan Tabakovic i Marko Celebonovic. Kao apsolvent (1948) se zaposlio u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu kao scenograf. Diplomirao na Akademiji 1950. Redovno izlaže na izložbama ULUV-a. Postaje clan ULUS-a 1952. godine. Jedan je od osnivaca kolonija u Vojvodini (Senta, 1952; Backa Topola, 1953; Becej, 1954; Ecka, 1956…) Od 1948. godine izlagao na velikom broju kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Realizovano mi je preko 100 scenografija za dramu, operu i balet u SNP-u.
Samostalne izložbe: Galerija graficki kolektiv, Beograd i Tribina mladih, Novi Sad (1958); Galerija Matice srpske, Novi Sad (1966); Salon Likovne jeseni, Sombor (1972); Galerija ULUV-a, Novi Sad (1974, 1981); Savremena galerija, Zrenjanin (1986); Galerija savremene likovne umetnosti, Novi Sad (1987); Poklon zbirka Rajka Mamuzica, Novi Sad (1993); Likovni salon Ogranka SANU, Novi Sad (1995); Poklon zbirka Rajka Mamuzica, Novi Sad (1998/99).
Nagrade:
Sterijina nagrada za scenografiju, Novi Sad (1958);
Orden rada sa srebrnim vencem (1961);
Oktobarska nagrada grada Novog Sada za scenografiju (1963);
Oktobarska nagrada grada Novog Sada za slikarstvo (1966);
Otkupna nagrada Galerije Likovne jeseni, Sombor (1967);
Nagrada za slikarstvo na I Novosadskom salonu (1971) i
Nagrada za slikarstvo na 29. Prolecnoj izložbi ULUV-a, Novi Sad (1980).
| 23. Posle jedne loše prospavane noci, noci u kojoj ga je oblivao hladan, mrtvacki znoj, noci u kojoj su ga mucile more iz njemu nepoznatog sveta - ogromne kuce s bezbroj osvetljenih prozora, ukocena trupla sjajne, suviše sjajne puti koja plutaju nošena strujom Reke - jutro je donelo sivilo. |
|---|
.




