NIKOLAJEVIĆ Milivoj
NIKOLAJEVIĆ Milivoj
SLIKAR - GRAFICAR
(Sremska Mitrovica, 1912 – Novi Sad, 1988)
Završio nastavnicki odsek i akademski tecaj na Umetnickoj školi u Beogradu 1938. godine (prof. Beta Vukanovic, Ljubomir Ivanovic, Ivan Radovic). Bio clan grupe „Desetorica“. Dugogodišnji upravnik Galerije Matice srpske i profesor Akademije umetnosti u Novom Sadu. Jedan od osnivaca umetnickih kolonija u Vojvodini. Pored slikarstva bavio se grafikom i crtežom. Bio clan VANU.
Izlagao na velikom broju grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu (Sofija, Keptaun, Lenjingrad, Moskva, Kijev, Otava, Montreal, Venecija, Milano, Rim, Tokio, Osaka, Tel Aviv, Jerusalim, Brisel, Atina, Rio de Žaneiro, Aleksandrija, Oslo, Helsinki, Kopenhagen, Štokholm, Prag, Dizeldorf, Budimpešta, Karakas, Edinburg, Lids, Njukastl, Mancester, Kardif, Kolombo, Krajova, Pitsburg, Cikago, Filadelfija, Vašington, Toronto, Temišvar, Modena, Vroclav, Pariz…)
Samostalne izložbe:
Novi Sad (21 put), Beograd (9), Zagreb (3), Ljubljana (2), Sarajevo, Skoplje, Pariz, Ruma (5), Šabac (2), Pancevo, Sombor (2), Subotica (2), Sremska Mitrovica (3), Senta, Zrenjanin (2), Sivac, Jajce, Ecka, Ilok…
Nagrade: Nagrada fonda dr Đurice Đordevica, Beograd (1940);
Nagrada Vlade NR Srbije za rad na crtežu, Beograd (1949);
Nagrada IV AP Vojvodine za mapu crteža „Sa sela“, Novi Sad (1950);
Oktobarska nagrada grada Novog Sada (1961);
Nagrada umetnicke kolonije Ecka za grafiku, Ecka (1961);
III nagrada za crtež na I Trijenalu jugoslovenskog crteža, Sombor (1963);
II nagrada na izložbi „Jugoslovenski akvarel“, Sombor (1964);
Likovna nagrada „Form“, Novi Sad i Otkupna nagrada Kulturnog centra Beograda na XII Oktobarskom salonu, Beograd (1965);
Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima, Beograd, (1966);
Nagrada za slikarstvo na VII Oktobarskom salonu, Beograd (1966);
Posebno priznanje žirija na I zagrebackoj izložbi jugoslovenskog crteža, Zagreb (1968);
Nagrada „Politike“ (1970);
Sedmojulska nagrada, Beograd (1975);
Otkupna nagrada Kabineta JAZU na V Trijenalu jugoslovenskog crteža, Sombor (1975);
Otkupna nagrada SIZ-a kulture Banja Luka na VII jesenjem i II Internacionalnom salonu, Banja Luka (1975);
Nagrada Oslobodenja Vojvodine, Novi Sad (1978);
Otkupna nagrada na I Bijenalu akvarela Jugoslavije, Karlovac (1979);
Nagrada za slikarstvo na XI Novosadskom salonu, Novi Sad (1982) i
Nagrada AVNOJ-a, Beograd (1984).
| 27. Pešcani sat pricvršcen na glavni jarbol - morao je da ga okrece svakih osam sati - stao je; pesak se zaustavio, zamrznut, a zrna peska, uhvacena u trenutku osipanja, cinila su tanku liniju koja je spajala masu peska iz gornje i donje polovine. 28. Nije bio cak ni užasnut, a to ga je i najviše cudilo - ukoliko se njegova letargija uopšte može pohvaliti tako burnim osecanjem - kao da mu se takve stvari dešavaju svaki dan. Bio je razapet izmedu Neba i Zemlje u stanju apsolutnog mirovanja svega, kao na trodimenzionalnoj slici koja verno, u srazmeri 1:1, reprodukuje prirodu. |
|---|




