PETROVIĆ Boško
PETROVIĆ Boško
SLIKAR - TAPISERISTA
(Novi Sad, 1922 – Novi Sad, 1982)
Završio gimnaziju u Novom Sadu i upisao se na Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu (1940). Naredne godine prekida studije i vraca se u Novi Sad a zatim upisuje Akademiju likovnih umetnosti u Budimpešti. Godine 1942. uhapšen (zbog rada u SKOJ-u) u Budimpešti i iskljucen sa Akademije. Vraca se u Novi Sad. Nakon rata nastavlja studije na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu (u klasi prof. Mila Milunovica). Prvi put izlaže (1948) u Beogradu i Novom Sadu na grupnim izložbama. Potom prekida studije i odlazi u majstorsku radionicu Mila Milunovica u Beogradu (1949). Iste godine se zaposlio u Kulturno-prosvetnoj zajednici Vojvodine u Novom Sadu. Od 1949-1953. godine radi kao profesor u Školi za primenjene umetnosti u Novom Sadu. Prvu samostalnu izložbu prireduje 1951. godine. Od 1953-65. godine kustos u Vojvodanskom muzeju u Novom Sadu. Za to vreme postaje jedan od osnivaca i clan Umetnickih kolonija u Backoj Topoli, Senti, Eckoj i Beceju. Jedan je od osnivaca „Grupe 57“ u Beogradu. Sa Etelkom Tobolkom je 1961. godine osnovao prvu radionicu za izradu tapiserija „Atelje 61“ u Novom Sadu. Diplomirao na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu (1969). Radi kao profesor na Višoj pedagoškoj školi u Novom Sadu (1969-75), zatim vanredni (1975) pa redovni profesor (1980) na Akademiji umetnosti u Novom Sadu – odsek likovnih umetnosti. Poklonio je Galeriji Savremene likovne umetnosti u Novom Sadu 24 ulja na platnu (1976- 78).
Kao clan ULUS-a, ULUV-a i SLUJ-a ucestvovao na velikom broju grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu.
Samostalne izložbe: Novi Sad (17 puta), Beograd (5 puta), Zrenjanin (2 puta), Subotica (2 puta), Crvenka, Vrbas, Borovo, Arandelovac, Zagreb, Niš, Sombor, Pancevo, Sremska Mitrovica, Zemun.
Nagrade:
Orden rada III reda (1958);
Oktobarska nagrada grada Novog Sada (1962);
Sedmojulska nagrada i Nagrada Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti Srbije (1963);
Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima (1964);
Povelja grada Novog Sada (1979);
Plaketa SUBNOR-a Jugoslavije (1980) i
Nagrada Oslobodenja Vojvodine (1981).
|
30. Bilo je teško proceniti udaljenost predmeta, isto tako i velicinu. Nije bio previše uzbuden. Možda je to samo jedna u nizu fatamorgana koje ga cesto ophode. Pa, i ne samo ona; njegova iskustva sa vatrama lutalicama, vatrama rukavaca koje se srecu u magli, bila su mnogobrojna. |
|---|




